Category: kultura

Blade Runner je američki distopijski SF film noir iz 1982. koji je režirao Ridley Scott, a u kojemu glavne uloge tumače Harrison Ford, Rutger Hauer, Sean Young, Daryl Hannah, Edward James Olmos i M. Emmet Walsh.  Scenario, koji su napisali Hampton Fancher i David Peoples,  labavo se temelji na SF romanu “Sanjaju li androidi električne ovce?” iz 1968., koji je napisao Philip K. Dick. 

Film prikazuje distopijski Los Angeles 2019. u kojemu su replikanti, organski roboti stvoreni genetskim inženjeringom, potpuno slični običnim ljudima. Njihova upotreba zabranjena je na Zemlji te se replikanti koriste za opasne i riskantne poslove u svemirskom istraživanju. Radnja se odvija oko skupine nekoliko tih replikanatâ koji su pobjegli i skrivaju se u Los Angelesu, te ih posebna policija zvana “Blade Runner” mora uloviti, a među njima je i iskusni Rick Deckard (Harrison Ford).

Centralna ideja filma je da replikanti, tj. roboti, stiču najplemenitije ljudske osobine, a da su istovremeno ljudi te osobine u velikoj mjeri izgubili. Ta uznemirujuća poruka, uz nezaboravne scene i Vangelisovu muziku, čini ovaj film nikad aktuelnijim i jednim od najvećih filmskih ostvarenja u istoriji filmske umjetnosti. 

Festival vjetra donosi I Festival etnografskog filma, koji organizuje JU Muzej i galerija Tivat u kontekstu ovogodišnjeg projekta ustanove posvećenog promociji nematerijalnog kulturnog nasljeđa. Festival će biti održan posljednjeg vikenda Wind Festa, 26. i 27.maja, a otvoriće ga Saša Srećković, međunarodno prepoznat etnograf i dugogodišnji saradnik Festivala Etno filma u Beogradu, gdje dugi niz godina radi kao kustos u Etnografskom muzeju.

Na Festival vjetra iz Dubrovnika nam sa predstavom “Nora” stiže renomirano Kazalište Marina Držića, koje djeluje od 1944.godine. 

Osnovni zadatak Kazališta Marina Držića je održivost hrvatske i svjetske baštine te izvođenje klasika koji su obilježili pozorišnu istoriju. Pažnja se pridaje i modernom stvaralaštvu te savremenim autorima. 

Lutkina kuća, drama je koja od svoje praizvedbe u Kopenhagenu 21. prosinca 1879. godine ne prestaje intrigirati ni publiku ni pozorišne umjetnike. Nordijski dramatičar Henrik Ibsen postigao je njome ne samo golem pozorišni uspjeh već i snažno uzdrmao niz društvenih struktura što su se našle pogođene kritičkim mislima ove drame. Drama završava kada glavna protagonistica Nora, koja je dotad bila u naizgled skladnom braku sa advokatom Torvaldom Helmerom, napušta svoj dom da bi mogla postati osoba kakva želi biti, a ne samo lutka za igranje u rukama svog muža. 

Nora je simbol pobune, ona ne želi više nikome polagati račune, pravdati svoje postupke ili dati drugom da odlučuje umjesto nje. Želi vlastito pravo izbora i odlučivanja. 143 godine kasnije,  tamo gdje Nora završava, počinje predstava, koja će se pred tivatskom publikom naći 26.maja u Velikoj sali Centra za kulturu Tivat.

U predstavi igraju Matea Marušić-Nora (članica HNK u Vinkovcima Joza Ivakić), Bojan Beribaka- Krogstad (KMD), Marija Šegvić- Kristina Linde (KMD), Hrvoje Sebastijan – Doktor Rank (KMD) I mladi tivatski diplomirani glumac, Matija Grabić. Adaptacija i dramaturgiju potpisuje Antonela Tošić, dok je režiser I scenograf komada Paolo Tišljarić.

Daroviti učenici Muzičke škole Tivat će, drugu godinu za redom, gumno Pine učiniti jednom od pozornica Festivala vjetra. 

U zalazak sunca, 26. maja, zvuci violine, udaraljki, trombona, flaute, klarineta, klavira, trube i glasovi darovitih vokalista učiniće da prepoznatljivi suton nad Tivatskim zalivom oboje njihove emocije, kroz koje vješto komuniciraju svoju ljubav prema muzici.

Roko i Cicibela je tipična mediteranska predstava koju možemo nazvati ljubavnom melodramom s elementima pučke komedije. Ova gorko-slatko-kisela bajkovita duodrama je izašla iz pera legendarnog splitskog humorista Miljenka Smoje, iako je istinita priča o ljubavi dvoje splitskih siromaha, Roka i Cicibele, svoje zapise našla u stihovima I pričama mnogih. Možda se u uho uvukavši nama, jadranskim Mediterancima, najviše kroz stihove antologijske pjesme Zdenka Runjića “Ća je život vengo fantažija.” 

Predstava Roko i Cicibela, s kojom u Tivtu gostuje Kazališna družina Ritam, nastala je kao diplomski rad magistra glume Ivana Baranovića te je po prvi put odigrana na sceni A Umjetničke akademije u Splitu pod mentorstvom profesora Milana Štrljića. Od 2019. godine prelazi u stalni repertoar Ritma igre, te se gostovanjem u Tivtu nastavlja niz od preko 50 igranja.

Predstava kroz sat vremena dinamično prikazuje sve etape ljubavnog odnosa Roka i Cicibele: od upoznavanja u siromaštvu i neimaštini pa sve do prosidbe, Cicibeline trudnoće i zajedničkog sanjarenja o boljoj budućnosti. Predstavu kolokvijalno možemo nazvati ljubavnom bajkom i odom životu koji je lijep ako imaš ljubav života pokraj sebe.

U JU Muzej i galerija, smještenoj u kompleksu srednjevjekovnog Ljetnjikovca Buća-Luković, publika u Tivtu će 5.maja imati izuzetnu priliku da uživa u koncertu „Igra plesova,“ koji za Festival vjetra pripremaju Milica i Milena Kankaraš, duo na harfi i klarinetu.

Harfistkinja i profesorica harfe, Milica Kankaraš, poručila je da im je veliko zadovoljstvo što će učestvovati na Festivalu vjetra, što su shvatile kao izazov na igru i ples, što su osnovne muzičke forme koje će nam donijeti. 

Na repertoaru će biti djela modernih kompozitora koji su pisali za harfu: Bernard Andrès (Bernar Andre) Plesovi jeseni, svita za duo “Algues” (Alge), Plesovi za duo harfa i klarinet od Kerol Vud (Carol Wood), Fabio Rizza (Fabio Riza), Deborah Henson-Conant i drugi.