Klimatske promjene i antropogeni uticaj nepovratno uništavaju arheološki zapis na kopnu i u podmorju. Nestanak arheoloških predjela, koji kriju odgovore na važna pitanja o našoj prošlosti, predstavlja trajni gubitak za nauku i kulturno nasljeđe uopšte. Gubitkom karaktera, jedinstvenosti i uopšte autentičnosti predjela nepovratno je narušena veza u stvaranju i oblikovanju prostornog identiteta zajednice i pojedinca.
Samo temeljnim razumijevanjem uzroka i posljedica interakcije čovjeka i okruženja moguće je stvoriti efikasan sistem njegove integralne zaštite. Stoga, identifikacija i očuvanje skrivenih i nestalih arheoloških predjela nameće se kao obaveza savremenog društva.
Dok će o arheološkom predjelu Boke Kotorske govoriti doktorand na temi »Arheološki predio Luštice i Grblja«, neumorni istraživač arheolog Miloš B. Petričević, njegova koleginica, arheološkinja fokusirana primarno na istraživanje primorskih kulturnih predjela, Jelena Čelebić, fokus svog izlaganja staviti na izgubljene primorske kulturne predjele, čije se nestajanje ogleda kako u gubitku vrijednih artefakata prošlosti, tako i u nedstajanju umijeća koja su ih gradila.
“Čovjek u predjelu, predio u čovjeku” ono što svaki primorski kulturni kraj najbolje opisuje. Brze, i nažalost drastične promjene predjela Boke Kotorske i cjelokupnog primorja, uzrokovane stihijskom, neplanskom i megalomanskom gradnjom, umnogome su uticale ne samo na zanate i privredu nego na cjelokupnu percepciju mora.
Primorski ili maritimni kulturni predjeli definišu se kroz materijalne i nematerijalne ostatke koji svjedoče o dominantno primorskom životu ljudi. Cilj koncepta primorskog kulturnog predjela je ponuditi pristup proučavanju mora i obale kroz angažman različitih disciplina, uključujući osim arheologije, istoriju, socijalnu antropologiju, etnologiju i jezik, ali i drugih, prirodnih nauka poput geologije i geomorfologije.