Month: April 2022

izvor: Radio Tivat

Prvi Festival vjetra otplesao je svojih devet dana u Tivtu, a sinoć na završnici zaprašili su The Beat Fleet – TBF, oni koji su “uvik kontra”…

Na svirci na Ponti Seljanovo, kod svetionika, Mladen Badovinac koncert je započeo riječima: “Dobro veče, Tivćani! To je prvo što sam guglao – kako se zove žitelj Tivta… Triba se sitit šta smo to pivali prošle godine!”

Bend je nastupio i na bis, a poslednja stvar bila je, simbolično: “Ništa mi neće ovi dan pokvarit”.

Badovinac, frontmen splitske grupe za Radio Tivat nakon svirke kaže:

“Odlično, super je bilo, baš ono, je proliće, ali kao da je lipa litnja noć u primorskome gradu, koji su svi jako slični jedan drugome, imaju tu jednu toplinu i jednu opuštenost dnevnoga boravka, razumiš, tako da je stvarno super. Ljudi su nas ovdje ugostili ko svoju rodbinu, cili dan nam je jednostavno predivno. Znao sam u startu da se radi o nekoj regati. Festival vjetra mi nije bila neka misterija, ali nisam znao da je tako bogat program i da dugo traje, da je svašta uključeno uz tu regatu, predavanja, koncerti. Stvarno je super stvar, koja je ovako bogata i sve je dobro, jedan veliki plus. Ovo je nama prvi koncert u sezoni. Ja računam sezonu od negdje petog mjeseca, pa do desetog. Ovo nam je sad malo ranije, ali bija je to prvi u ovome nizu, koji računam kao ljetni đir, kad kreću svirke većini bendova na Balkanu.

Dvadeseta je bila ćorak teški, čak smo uspili pet odsvirat, ali prošla godina je bila skroz okej. Dosta smo svirali prošlo ljeto. Ljeto nam je najzaposlenije. Prošli smo iznenađujuće dobro, pa smo se brzo vratili u mašinu. Sad čačkamo nešto, radimo jedan posebniji tip materijala, sa starim pismama, a u tom procesu smo došli do novih ideja, tako da, biće svašta, i novih stvari, i nekih prearanžiranih starih verzija, o tom potom.” 

Kako je to biti uvik kontra, jer si takva sorta, Mladen objašnjava:

“To je nešto što je pečat Mediterana. Neka tvrdoglavost, e kad ti nešto hoćeš, onda ja sad neću, dišpet. To je nešto šta je izluđujuće, ali je dio nađe srži mediteranske i bez toga ne možemo! Jednostavno, to je ono što nas čini posebnima, od nekih drugih krajeva. To te drugo vremena izluđuje, a onda, kad to jednom prigrliš, i ono, opustiš se u tome, onda vidiš koliko ti to znači i ne možeš bez toga. To je velika vrijednost, zapravo. Pomaže ti u nekim drugim stvarima u životu, dobro ti dođe taj dišpet. Ljudi sa Mediterana se zbog toga često istaknu iznad nekih drugih, baš zbog toga što imamo tu neku tvrdoglavost. Često nam zapne, sami sebi zapinjemo,  ali u ključnim trenucima kad je biti il ne biti, zna stvarno prebacit vagu na ono što je bitno, šta je ljudski, na suštinu, na humanost. Kad treba bit čovik, onda je to bitno.” 

izvor: Vijesti.me

Dodjelom nagrada najboljim jedriličarima u tradicionalnoj “Tivatskoj regati – Una Montenegro Cup”, na Ponti Seljanova sinoć je zatvoren prvi “Festival vjetra”, nova višednevna multimedijalna manifestacija koju je proteklih dana organizovala Sekcija krstaša Jedriličarskog kluba “Delfin” iz Tivta uz podršku Opštine, Turističke organizacije Tivat i brojnih sponzora.

Ovaj prvi “Festival održivog razvoja” kako su ga nazvali organizatori, bio je usmjeren na afirmaciju jedrenja, rekreativne nautike, održivog razvoja i zaštitu i adekvatnu valorizacju bogatog bokeljskog kulturnog nasljeđa i prirodne baštine, ali i promociju posebnog morskog stila života.

Svi oni koji vole more, imali su priliku da uživaju u brojnim programima I događajima od kojih je svaki imao specifičan “miris joda i soli”. Brojni i maštoviti programi prvog “Festivala vjetra” su u periodu od 15.do 24.aprila privukli veliku pažnju mještana i turista Boke.

Pored virtuelnih i stvarnih jedriličarskih regata, publika je bila u prilici da uživa u izložbama opreme i prezentaciji novih, tzv. adrenalinskih vidova jedrenja poput kite surfinga i wind foila, izložbama fotografija na temu vjetra i jedrenja, odnosno umjetnilkih radova od brodskih konopa, filmskim projekcijama, brojnim koncertima, poetskim večerima, pozorišnim predstavama, ali i edukativnim predavanjima na temu bogate tradicionalne bokeljske graditeljske baštine, života u moru, zaštićenih područja pririode u Boki poput rezervata Solila, ali i bogatoj i po svom karakteru internacionalnoj, podvodnoj kulturnoj baštini u vodama Crnogorskog primorja i najmodernijim načinima njenog istraživanja i prezentacije.

“Festival vjetra” u svom premijernom izdanju, ove je godine inkorporirao i programe poznatog festivala alternativne kulture, vizuelnih umjetnosti, muzike i filma “Morž” iz Herceg Novog koji su se ovom prilikom preselili u Tivat i tri dana publiku animirali zanimljivim filmskim projekcijama, koncertima alternativne muzike i izložbama ilustracija na temu života uz more i sa morem.

“Festival vjetra” na velikoj žurci održanoj na popularnom tivatskom kupalištu Ponta Seljanova, u nedjelju veče zvanično je zatvorio popularni hercegnovski umjetnik Antonije Pušić- Rambo Amadeus, koji je strastveni jedriličar i ekološki aktivista.

Ova veoma uspjela višednevna manifestacija koja, kako su organizatori poručili, predstavlja uvod u glavnu ljetnju nautičku i turističku sezonu u Tivtu i Boki, okončana je koncertom poznate splitske muzičke grupe The Beat Fleet- TBF.

izvor: CG News

“Lijek za sve je slana voda- znoj, suze i more,“ naslov je druženja sa ornitologom Darkom Saveljićem, vodećim ekspertom u uspostavljanju zaštite rezervata prirode Solila u Tivtu, održano u okviru edukativnog programa Festivala vjetra.

Rijetki su primjeri u kojima je čovjek prirodi darovao, obično od nje otima. A jedan od najznačajnijih su soliotska polja- močvare na obalama mora koje je pretvarao u polja soli, ekosistemski raj za brojne organizme.

Crna Gora je danas jedina mediteranska zemlja koja iz mora ne ubire so, ali su njeni rezervati prirode- Solila u Tivtu i Ulcinjska solana, među najznačajnijim odmorištima i staništima ptica i brojnih drugih vrsta organizama karakterističnih za slana i močvarna područja, kaže ornitolog Darko Saveljić.

Tivatska Solila su jedna od rijetkih zaslanjenih staništa na istočnoj obali Jadrana. Od Slovenije do Albanije nemamo desetak staništa kakva su tivatska solila.

“Ona su srednjevjekovna Solana i prilično značajna kulturna baština koja prevazilazi prostor Boke” kaže on.

Podsjeća da su Solila i prirodna baština koja je 2008. godine dobila status specijalnog rezervata prirode, floristično – faunističnog. Tivatska solila imamju i status močvare od međunarodnog značaja.

“Tivatska Solila su danas jedno od najljepših priča zaštite prirode u Crnoj Gori zbog činjenice da smo sinergijom Opštine Tivat, Morskog Dobra i nevladinog sektora došli do toga da su ona danas ponos zaštite prirode”.

Solila za sada imaju minimalnu turističku infrastrukturu I dobra su nadopuna ljetnjoj turističkoj ponudi Boke kotorske.

“Ipak treba još mnoga toga uraditi da ona budu i prava turistička atrakcija. Da se akcenat da i  na kulturnu baštinu Solila te da se možda i oformi jedan bazen na kojem bi se brala so i to turisti mogli da vide” zaključuje Saveljić.

izvor: CG News

Festival alternativne kulture MORŽ u svom trećem izdanju otvoren je u četvrtak u tivatskom DTV Partizan. Tradicionalni format oproban u Herceg Novom prije pandemije – koncert i film po večeri, uz izložbu ilustratora iz regiona zaživjeće u okviru novoosnovanog tivatskog Wind festivala, platforme za nezavisne kreativce iz Boke.

Organizator festivala Nebojša Mandić podsjetio je na otvaranju da je festival krenuo 2018. godine u Herceg Novom ali da je on sada prirodni dio Festivala vjetra.

“Festival Morski ritam života podrazumijeva kako mi žargonski kažemo plivanje u 3 discipline. Imamo vizuelni art program, filmski I muzički program. Ono što objedinjuje sve tri discipline je nezavisna i alternativna kulturna scena” istakao je Mandić.

Publika je prvu veče festivala imala priliku da vidi ostvarenje Nicolas Roeg-a “Šetnja”, a u nastavku večeri i koncert zagrebačke indie-pop atrakcije Marshmallow Notebooks koju predvodi jedan od najzanimljivijih kantautora postjugoslovenske scene, Matija Habijanec.

Habjanec je kazao da mu je jako drago što je konačno na ovom festival dodajući da je njegov nastup dogovaran I ranije dok se on održavao u Herceg Novom.

“Ranije smo u Crnoj Gori svirali na festival Novi val u Budvi. Prvi put nastupamo u Tivtu i ybog toga nam je jako drago” kaže  Habijanec.

Druge večeri festivala, petak 22. april na repertoaru je film “U divljini” u režiji Sean Penn-a, sa početkom u 20 sati, dok će u muzičkom dijelu, na zahtjev publike koju je oduševio 2019. godine, nastupiti Frank Magnolia, one-man show koji se žanrovski proteže od trance blues-a do jazz noire-a.

Lagana sreda, srpski garažni rock bend zaključiće festival u subotu, 23. aprila, a prije njihovog nastupa biće prikazan jugoslovenski film “Prometej sa otoka Viševice” Vatroslava Mimice.

Na izložbi ilustracije predstaviće se vodeća imena jugoslovenskog prostora, među kojima su Srđa Dragović, Igor Hofbauer, Miron Milić, Jovana Marović, Bojana Bogavac i Marin Remić.

Partner filmskog programa Morža je Crnogorska kinoteka dok je ulaz na sve programe  slobodan.

izvor: Radio Tivat

„Aktivizam je mehanizam kojim možemo učiniti društvo boljim. Kad uočavamo greške u društvu imamo mehanizme aktivizma i medije koji su tu da isprave te greške, da izvrše pritisak i da ukažu na probleme. Tako da je vrlo važno da baštinimo kulturu aktivizma“, rekao je na predavanju u Zbirci pomorskog nasleđa na temu „Eko aktivizam i izvještavanje o ekološkim problemima“, Vuk Vujisić koji se aktivizmom bavi desetak godina.

Bio je angažovan zaštiti vađenja pijeska iz Morače kojim se ugrožava izvorište Bolje sestre i uspjeli su da skrenu pažnju, istakao je Vujisić jer je vađenje pijeska zaustavljeno i taj slučaj će, očekuje se, preuzeti SDT i tretirati se kao kriminalna radnja. Nakon godinu i po dana borbe raskinuta je i koncesija u Barama Kranjskim za izgradnju male hidroelektrane, istakao je.

On je naglasio da je veoma važno da u osnovnim i srednjim školama „imamo mlade ljude koji uče o aktivizmu i koji bi sutra bili odbrana od svega lošeg“.

Zaštita životne sredine je nešto što je budućnost, a ne sadašnjost iz razloga što se brani nešto što ostaje i za buduće generacije.

„Vrlo je bitno da aktivizmom branimo, ne resurse nego upravo prirodu“, istakao je i naglasio da je cilj pokazati odgovorno ponašanje prema prirodi i ophođenje prema prostoru.

Vujisić je rekao da je sve više aktivista izraslo iz aktivizma.

„Rekao bih da je situacija mnogo bolja, ali definitivno tu su stvari koje nisu proizašle iz formlnog obrazovnog sistema već neformalnog tako da bi trebalo aktivizam uvesti u formalni sistem obrazovanja gdje će kroz osnovnu i srednju školu mladi ljudi naučiti da budu odgovorni građani, da znaju štaje sistem i da se prema okolini odgovorno ponašaju“.

Svako može da bude aktivan, bez obzira na profesiju, želje i svako bi trebao da bude aktivan i da se interesuje za svoju zajednicu i životnu sredinu, poručio je Vujisić sa predavanja i naglasio da o nekim problemima danas može svako izvještavati zato što imamo društvene mreže. I ne treba da se stide i da zabilježe bilo kakvo kršenje i narušavanje životne sredine već da bi bilo poželjno da svaki grašanin bude odgovoran i prijavi neku nelegalnu aktivnost i da istraje u tome i da „pritisne“ zajedno sa nevladinim sektorom i medijima institucije da rade svoj posao, rekao je Vuk Vujisić i poručio da na prirodu moramo gledati kao na život, a ne kao resurs, u suprotnom naša oholost i pohlepa će nas istrijebiti.

„Borba za očuvanje životne sredine nije posao, već dužnost koju bi trebalo svi ozbiljno da shvatimo,“ poručuje Vujisić.

Urednik portala Kombinat, politikolog i građanski aktivista, Aleksandar Novović, posljednjih deset godina, između ostalog, radi na promociji održivih gradova kroz metode urbane i perurbane poljoprivrede, permakulture, regenrativne poljoprivrede i agroekologije. Suosnivač je prve baštenske zajednice u Crnoj Gori i koautor programa ,,Školska bašta – integralna učionica“. To je model koji nude aktivisti kao model za rješavanje i klimatske krize i energetske efikasnosti. Novović je istakao da javnost dosta dobro reaguje vidi se kad je praksa u pitanju kad ljudi rade.

„Nažalost, mi smo i kao društvo još daleko od replikovanja svih tih stvari I preuzimanja tih modela. Međutim, možda je naša krivica što manje prezentujemo probleme jer je upravo ekološka praksa u koliziji sa ekološkim izvještavanjem, a nemamo ni vremena da budemo na društvenim mrežama i sl. Međutim, malim koracima, to je ono što smo mi odlučili, definitivno će biti uticaja na zajednicu, a ljudi će u skladu sa svojim afinitetima, ambicijama i mogućnostima, to prepoznati. I događaji kakav je ovaj u Tivtu su definitivno važni za promociju ovih aktivnosti i treba ih što više“, istakao je Novović i pohvalio organizatore Festivala.

Kad su škole u pitanju iskustva su različita. S jedne strane nisu zadovoljni zvaničnim sistemom, a s druge strane imaju fenomenalne povratne informacije koje dobijaju od djece, uzrasta od III do V razreda, odnosno od ove godine i VI razreda, objasnio je Novović istakavši da su oni najzahvalnija ciljna grupa s kojom može da se radi.

Shvataju i izazove i probleme do kojih su došli, ali s druge strane nedostaje podrška, angažovanje nastavnog kadra i uprave škola. Nema mjesta za fleksibilnost da oni preuzmu još jedan teret i još jednu aktivnost na sebe.

U Crnoj Gori je već nekoliko godina poznat koncept eko škole, ali to je nažalost samo na papiru, navodi Novović i objašnajva da su mnoge škole to preuzele i prijavile se, ali ne vide benefite u realizaciji tog koncepta. I to je definitivno sistemski problem, rekao je Novović navodeći da je kad su škole u pitanju neophodno u formalno obrazovanje uvesti predmete koji se bave ekologijom i očuvanjem životne sredine.

Sinoćnje predavanje je izazvalo pažnju posjetilaca, među kojima su bili učenici osnovne škole III I IV razreda. Njih je interesovalo kako da skrenu pažnju na ono što ih zanima kad su ekološke teme u pitanju, odnosno, šta da urade kako bi se podigla ekološka svijest kod njihovih drugara. Istakli su i pomanjkanje intersovanja kod nastavnika za očuvanje prirode i životne sredine kad su izlasci u prirodu u pitanju, ne samo predavanja u učionicama.

Pitanja su se odnosila i na edukaciju učenika, posao koji je možda i najteži dio jer treba naći način da se đaci zainteresuju. Pored tih. prisutne je zanimalo i kakve odgovore dobijaju od nadležnih institucija, odnosno inspekcija. Predavači su istakli da se trude i prilagođavaju aktivnosti učenicima, ali da kod inspekcijskih organa ima opstrukcija. Definitivno i korupcije, istakli su.

izvor: Radio Dux

Monodrama „Majmunska posla“, po motivima Franca Kafke, u izvedbi magistra glume Matije Grabića, sinoć je oduševila Tivćane.  

Pitanje slobode, čovjekovog bitka, kao i samog opstanka u svijetu, gdje zaista olako doživljavamo stvari oko nas, prirodu …, na sve to nas je podsjetio Matija.  Matijina gluma je podsjetila na Špira Guberinu, koji je jednom prilikom rekao da pitanje glumačkog bitka jest ovo: ostati u kavezu kao majmun ili glumiti da si čovjek i tako biti izvan kaveza.

Za sve, koji su možda pomislili da je Kafka veliki izazov za Matiju, Matija ga je sigurno razuvjerio. Dominantan, svoj, na bini je bio, prije svega – odan sebi. Sigurno nije lako „probiti led“ i glumiti pred roditeljima, prijateljima, rodbinom, pa je na kraju i sam ostao bez riječi te izrazio zahvalnost svima koji su ga došli podržati, a posebno djedu.

Matija zasigurno neće ostati u kavezu, već je krenuo slobodno  koračati glumačkim nebom.

izvor: Radio Tivat

Predavanje na temu „Život iz perspektive plavih dubina“ odžali su danas u Zbirci pomorskog nasljeđa dr Aleksandar Joksimović, direktor Instituta za biologiju mora i dr Slavica Petović, viša naučna savjetnica u Institutu za biologiju mora.

Edukativni segment Festivala vjetra i danas je okupio brojnu publiku koja je prisustvovala prezentaciji o radu i projektima Instituta za biologiju mora, naučne jedinice Univerziteta Crne Gore. Direktor Instituta Aleksandar Joksimović u svom izlaganju istakao je da je marikultura budućnost koja nam može obezbjediti proizvodnju organske proteinske hrane iz mora:

Naš zaliv je idealno mjesto gdje se ova proizvodnja sprovodi, imamo uzgajališta školjski i dva uzgajališta ribe i smatramo da ne treba povećavati kapacitete uzgojnih aktivnosti. Razvojna istraživanja su nam omogućila da kroz mnoge projekte uspostavimo mnoštvo laboratorija. Jedna od najpoznatijih laboratorija je ona za proizvodnju kamenica koja bi uskoro trebala početi sa radom u našem Institutu. Uz eksperimentalni uzgoj i uslove omogućićemo proizvodnju hrane za te školjke koju ćemo distribuirati našim uzgajivačima. Na taj način ćemo uspješno vratiti tu školjku u Bokokotorski zaliv koje je nekada bilo zaista dovoljno, ali zbog nas samih ona je bila dovedena na rub nestanka. Laboratotija za bentos i zaštitu mora nam je najvažnija sa stanovišta biodiverziteta. Metodom autonomnog ronjenja pratimo sve što se dešava u našem moru, uspostavili smo novi centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana – Bokaakvarijum. Prije svega želimo da našu djecu provedemo kroz taj akvarijum i na taj način im od malena usadimo ljubav prema moru i biodiverzitetu”.

Joksimović je iskazao uvjerenje da će ta djeca postati ljudi koji će jednog dana biti donosioci odluka, a donosioci odluka koji su obrazovani na taj način će, kako je kazao donositi pravedne odluke u smislu zaštite životne sredine i našeg okruženja. On je predstavio sve jedinice Bokaakvarijuma, kao i obrazovnu i izdavačku djelatnost:

Svake godine u maju i junu naši studenti biologije, ali i studenti iz okruženja dolaze u posjetu Institutu jer žele da više saznaju o moru i morskim ekosistemima. Izdajemo i časopis Studia Marina od 1965. godine. Naša su vrata uvijek otvorena”, poručio je Joksimović.

Nakon Joksimovićevog uvodnog predavanja koji se odnosio na strukturu i organizaciju Instituta za biologiju mora, dr Slavica Petović predstavila je živi svijet našeg morskog dna.

Različite geomorfološke tipove na kopnu paralelno prate različiti tipovi morskog dna. To su visoki i niski stjenoviti predjeli te pješčane oblasti. Različite vrste morskog dna uslovljavaju i razvoj različitih vrsta životnih zajednica na njima ili biocenoza. U zavisnosti od kombinacije ekoloških faktora koji vladaju na nekom području, razvijaju se specifični organizmi koji su prilagođeni tim uslovima, a uslovi koji diktiraju koji će se organizam naći na određenom mjestu su uglavnom kombinacija temperature, saliniteta, providnosti mora, količine hranjivih materija i vrste podloge. Bentosni organizmi su oni koji svoj život provode vezani za morsko dno, bilo da su skroz pričvršeni za podlogu ili su slabo pokretni pa im je veći dio života vezan za morsko dno”.

Petović je naučna saradnica u laboratoriji za proučavanje bentosa pa se njeno predavanje baziralo na ovom segmentu morskog ekosistema.

Bentos se sastoji od dvije komponente, to su biljna ili fitobentos i životinjska komponenta zoobentos. Fitobentos uglavnom čine alge dok je životinjska komponenta mnogo heterogeija i njoj pripadaju veliki broj različitih vrsta sunđera,korala, mekušaca, bodljokožaca i tunikata. Duž crnogorskog primorja smješteni su različiti tipovi životnih zajednica koji su uslovljeni faktorima koji vladaju na tom lokalitetu. Tako na mekim pomičnim podlogama koje čine pijesak i mulj žive organizmi prilagođeni takvim uslovima. Za ovakve vrste zajednica kažemo da su siromašne živim svijetom jer su tu nepovoljni životni uslovi. Te pomične podloge su pod stalnim uticajem kretanjem vodenih masa i takvi organizmi nemaju čvrstu podlogu pa su na udaru vodenih kretanja što je nepovoljno za njihov razvoj. Druga vrsta podloge je čvrsta i nepomična koju čine stijene ili veće kamenje i ona je pogodna za razvoj ovih zajednica. Ovakve podloge omogućavaju bentosnim organizmima da se učvrste za taj supstrat i tako odolijevaju negativnim vodenim uticajima. Da bi neko istraživao bentos metodom autonomnog ronjenja, mora biti sertifikovani ronilac i biolog jer se istraživanja vrše do dubine od 40 metara. Veliki broj vrsta ovakvih organizama je zaštićeno i prema međunarodnoj regulativi jer se nalaze pred istrebljenjem i svako njihovo dalje eksploatisanje je zabranjeno”, kazala je između ostalog Petović.

Publika je bila zainteresovana za pitanja zaštite, kako morskog tako i kopnenog ekosistema. Predavači su na pitanja koliko mi kao pojedinci možemo uticati na bolju zaštitu biodiverziteta iskazali nadu u nadolazeće generacije koje će putem ovakvih edukativnih programa uticati na donosioce odluka i promjeniti svjetonazor odgovornih i nadležnih institucija.

Joksimović je tribinu zaključio mišlju koju je izrekao akademik Čedo Vuković na proslavi 20 godina Instituta za biologiju mora:

“Svijet je ovaj jedan i jedinsven, jer šta je ptica nego riba koja roni dubinama i šta je riba nego ptica koja leti visinama kroz istu plavet kako se našem oku čini”.

“Živjela planeta Zemlja”, poželio je Joksimović na kraju predavanja koje je pravazišlo očekivano trajanje.

izvor: Radio Tivat

U Ljetnikovcu Buća sinoć je otvorena izložba radova meštara o’ konopa, nastalih tokom online poduhvata 2020. godine. U periodu prvog zaključavanja uslijed pandemije COVID19, tivatska kompanija UNA Montenegro je u saradnji sa Radio Tivtom pozvala na druženje, stvaranje i takmičenje u okviru kreativnog izazova Meštar o’ konopa, u koji se pored ambasadora akcije uključilo oko 40 naših sugrađana i drugih stanovnika Boke.

Goste su pozdravili urednica programa Antonela Stjepčević i Ivan Lučić, koji je bio zadužen za marketing. Antonela je podsjetila na detalje akcije:

„Negdje u ovo vrijeme 2020. činilo se da moramo biti distancirani. Ipak nije bilo tako. U publici je Miško Lučić, koji je kriv, jer je njegova reakcija na lokdaun bila – što mi imamo, a možemo drugima dat? Una Montenegro ima konop, a imamo i Iveka, koji je smislio što bismo mogli s tim konopom. Četiri sedmice kreativnog izazova dešavale su se onlajn kroz četiri različita kreativna izazova, odnosno prva sedmica je bila sa ambasadorima – kako nanjeskat ljude da pletu konop. Pul kreatora nam se ubrzo popeo na četrdeset…Meštar o’ konopa je akcija, na koju smo jako ponosni i zbog njene humanitarne komponente, svi se sjećate akcije Jelena, budi optimist, kada smo na inicijativu Kube – Eldina Omeragića našu akciju pretvorili u humanitarnu…Imali smo i dvadeset i nešto emisija na Radio Tivtu.“

Akcija je okupila desetak dokazanih kreativaca Boke, koji su kao ambasadori igre putem online prezentacija i radijske emisije „Tiramola“ promovisali svoje umijeće rada u konopu i inspirisali publiku, tako da se tokom četiri takmičarska ciklusa uključilo još 40 kreativaca. UNA je dostavljala materijal, plelo se širom Boke, kao rezultat smo dobili preko 100 radova od konopa.

Ivan Lučić – Ivek iz Une Montenegro je naglasio:“Družeči se s umjetnicima i mi smo postali dio te umjetnosti i nekako smo našli način da dođemo do cilja.“

Ambasadorka kreativnog izazova Maša Štampić, autorka izložbe Meštar o’ konopa, koja je postavljena u kuli Ljetnikovca, pored ostalog je rekla:“Bilo je važno vjerovati. Pored kreativaca, moram da pohvalim čitav kadar Muzeja i galerije, koji je imao fantastičnu energiju, a posebno Zorana Krutu, koji mi je bio glavni asistent. Ja sam jako zadovoljna što u ovom gradu postoji Una Montenegro,  iako je to preduzeće, koje se bavi proizvodnjom konopa i prodajom razne pomorske opreme, ja smatram da je ona više od toga i da je postala jedna ozbiljna institucija, koja u svima nama budi pokretačku energiju”.

Izložena je i makina za pletenje konopa, prva koju je Una Montenegro koristila, dok je konop rastezala kroz Veliki gradski park, što pamte brojni Tivćani.

Upriličeno je druženje sa meštrima i koncert klape “Bellezza”, a kao izenađenje večeri nastupila je Dora Štampić.

Meštri o’ konopa: Ranko Račić, Doris Račić, Goran Kovačević, Toni Belan, Ilija Belan, Nevenka Saveljić, Dragica Kovačević, Vanja Roganović, Marijola Dimitrijević, Ivana Božinović, Stefani Račić, Ivka Čelanović, Saša Čepić, Sanja Vuković, Vasilije Vuković, Ivan Božinović, Darko Tujković, Vesna Grabić, Aleksandar Filipović, Dragana Dojkić, Gordana Mehović, Jana Radan, Erden Dute, Marija Pamer, Ivan Pean, Đina Monk, Sara Stevanović, Staša Ćeranić, Đura Sandić, Dina Radonjić, Branka Kruta, Anita Ličina, Aleksandar Milivojević, Natalija Đikanović, Rozalija Francesković, Dijana Pavićević, Anastazija Tanasković, Linda Dapčević, Darko Tujković, Anja Andrić, Tatjana Radonić, Boris Radović, Ivan Božinović, Saša Čepić, Mima Mehović, Goran Moškov, Maša Štampić, Milan Lučić, Nikoleta Franović, Aleksandra Grabić, Mira Štilet.

Učenici tivatske Osnovne muzičke škole održali su koncert u suton na gumnu na Pinama, prateći sunce uz zvuke različitih instrumenata.

izvor: Vijesti.me

Crna Gora je prilično bogata sa podvodnom kultunom baštinom koja je po svojoj suštini internacionalna, ali je razvoj ronilačkog sektora i pogotovo ronilačkog turizma kod nas tek u povoju – ocijenio je podvodni arheolog Darko Kovačević.

On je sinoć u Tivtu održao predavanje na temu

“Svjetska kulturna baština na dnu Jadrana, dostupna svima”, u okviru multimedijalne manifestacije “Festival vjetra” koja se održava u tom gradu.

Kovačević je predavač na univerzitetu Malte na programu pomorske arheologije i saradnik Opštine Budva na projektu BlueMedplus, a trenutno je angažovan kao stručni saradnik na Pomorskom fakultetu u Kotoru na projektu “Zaštita podvodnog nasljeđa kroz digitalizaciju i valorizaciju, kao novi oblik turističke ponude” – WRECKS4ALL.

Ovaj prekogranični IPA projekat okupio je institucije i stručnjake iz Crne Gore, Hrvatske i BiH, a cilj mu je da se na pravi način prezenuje i valorizuje bogatu kulturna baštinu u podmorju ovih država u obliku ostataka brodoloma iz starijih perioda ljudske istorije, kao i olupina brodova i aviona iz novijeg doba.

“Podvodna kulturna baština na Crnogorskom primorju je prilično bogata i većim dijelom, još nedovoljno istražena. Ovdje imamo lokalitete i od antike, preko srednjeg vijeka do modernog doba. Među antičkim brodolomima i lokalitetima, najbrojniji su oni iz rimskog doba – ugrubo, iz vremena oko 1. vijeka nove ere, mada ima i helenističkih iz vremena oko 4. vijeka prije nove ere. Period srednjeg vijeka, kao i svuda u Mediteranu nije dosta zastupljen, ali imamo jedan značajan lokalitet iz 16. vijeka – brodolom galiona kod rta Kabala u Boki. Ohrabrujuće je da su na dubinama od preko 40 metara koje nisu dostupne roniocima sa lakom opremom, ti lokaliteti još bolje očuvani i brojni. Dobar dio njih je još uvijek neistražen i neidentifikovan, čak možda i nepronađen, ali imaju dobar potencijal za neke aktivnosti koje donosi budućnost, a to je tehničko ronjenje gdje imamo opremu koja se munjevito brzo razvija i tehnologije poput fotogrametrije i virtuelne realnosti koje omogućavaju mnogo bolju prezentaciju tih lokaliteta i olupina mnogo širem krugu ljudi od samih ronilaca”, istakao je Kovačević.

On je objasnio tehnologiju koju primjenjuju podvodni arheolozi i istraživači podmorja u potrazi za arheološkim lokalitetima i olupinama potonulih brodova i aviona što su se srušili u more: od multibeam (višesnopnog sonara), preko bočno skenirajućih (side scan) tegljenih sonara, do autonomnih podvodnih dronova.

Koristeći se tehnologijom ultrazvuka, ova oprema omogućava ljudima da bukvalno “vide” pod morem i na jednostavan način otkrivaju lokalitete koje onda dalje ispituju sami ronioci ako je riječ o dubinama do 100 metara, odnosno daljinski upravljane ronilice (ROV) koje na sebi nose kamere i imaju hidraulične “ruke” kojima mogu uzeti i neke uzorke neophodne za analize i dalja proučavanja.

Ipak, budući da je klasično video snimanje pod vodom često ograničenih dometa jer je vidljivost na dnu ponekad loša, istraživači u posljednje vrijeme primjenjuju tzv. fotogrametriju kojom se olupine i arheološka nalazišta pod vodom snimaju foto-kamerama visoke rezolucije koje prave veliki broj snimaka u kratkom vremenu, a onda se taj materijal obrađuje u posebnim softverima i dobijaju vjerni trodimenzionalni prikazi aktuelnog izgleda kompletnog objekta pod vodom, kojeg inače ne bi bilo moguće snimiti i vizuelizovati klasičnim metodama.

“Fotogrametrija i tehniologija uopšte su danas toliko uznapredovale i jednostavne su za upotrebu da su bukvalno donijele revoluciju u istraživanju, zaštiti i prezentaciji podvodne kultune baštine. Ono što je nekada dvadesetak dana radio tim od petnestak ronilaca sa kanapima, patljikom i metrom, danas na lokalitetu odradi samo jedna ronilac sa kamerama za par sati ili u par zarona. On tako istovremeno, precizno premjeri lokalitet/olupinu, sagleda njeno stanje i referencira je u priostoru, te na kraju prcesa dobije i njenu 3D vizuelizaciju koja je možda i najbolji način da se podvodna kulturna baština prikaže i bude diostupna svim ljudima – čak i onima koji nikada u životu nisu, niti će zaroniti pod valove”, kazao je Kovačević dodajući da nije siguran koliko su toga svjesni odgovorni u crnogorskim institucijama poput Centra za konzervaciju i arheologiju ili Ministarstva kulture kojima su još daleke ovakve visokotehnološke mjere za obradu, istraživanje, zaštitu i prezentaciju kulturrno-istoijske baštine u podmorju.

Kovačević je naglasio da u svijetu ima dosta bogatih ljudi koji se iz hobija i zabave bave traganjem za potopljenim brodovima ili ostacima antičkih potonulih gradova, a jedan od njih je i vlansik američke fondacije RPM Nautical sa Floride čiji je istraživački brod “Hercules” od 2009. do početka 2014. istraživao crnogorsko podmorje i priotom svojom sofisticiranom opremom otkrio više novih lokaliteta za koje se prije nije znalo, a među kojima i desetak njih iz vremena antike koji su na većim dubinama i koji su savršeno očuvani.

“U vrijeme današnjeg razvoja tehnologije koja je poput sonara dostupna svima, besmislenio je kriti pozicije tih lokaliteta kao što su to do sada radile nadležne institucije u Crnoj Gori. Naprotiv, treba raditi na edukuaciji najšire javnosti i podizanju nivoa svijesti o značaju i vrijednosti ovih lokaliteta da ljudi shvate koliko je to zaista vrijedno i važno, a najbolji način za to je da ljudi upravo “vide” kako to sve pod morem izgleda što se lako, relativno jeftino i brzo postiže metodom fotogrametrije – skeniranjem olupina i obradom tih podataka u programima poput Reality Capture, a što je sve zajedno i perfektna naučna metoda za obradu i proučavanje ovih lokalteta”, kazao je Kovačević, pojašnjavajućii da se tako trodimenzionalno vizuelizovana podvodna kulturna baština lako javnosti može prikazati, njeni umanjeni modeli odštampati u 3D printeru, a korišćenjem moderne tehnologije poput naočara i soba za virtuelnu realnost, građani mogu i sami naraviti tzv. “suvi zaron” i bukvalno dotaći neki davno potonuli brod ili amforište.

Upravo to će uskoro ponudititi poseban Show room koji se formira na Pomorskom fakultetu u Kotoru u tamo osnovanoj posebnoj Laboratoriji za arheologiju pomorstva u kojoj je angažovan Kovačević, a gdje će najšira javnost na jednostavan, tehnološki napredan i vrlo dojmljiv način moći da sagleda gotovo sve što se krije u našem podmorju.

Kovačević je na predavanju u Tivtu prezentovao kako u 3D prikazima napravljenim fotogvrametrijom, izgledaju kompletne olupine francuskog razarača iz Prvog svjetskiog rata “Dague” kod Bara, patrolnog broda JRM “Golešnica” i austrougarskog parobroda “Tihany” na uklazu u Boku, ili britanskog lovca iz Drugog svjetskog rata tipa “spitfire” koji se srušio u more kod Herceg Novog.

“Ne možemo više da govorimo o podvodnoj kulturnoj baštini Crne Gore kao devastiranoj, pokradenoj i tako dalje. Zaista postoje fantastični lokaliteti koji primjenom novih metodologija mogu postati dostupni i ljudima koji ne rone. Suština projekta “WRECKS4ALL” je diverzifikacija turističke ponude. Okrenuli smo se bili uspostavljanju ili savetovanju sistema u ronilačkom turizmu i prezentaciji podvodne kulturne baštine, kao jednog od najbitnijeg faktora atraktivnosti ronilačkog turizma. Crna Gora ima savršen potencijal za to, zaista postoji jako puno lokaliteta. Recimo, mogli bi da napravimo savršenu ronilačku rutu parobroda, jer ovdje u podmorju imamo parobrode koji su građeni krajem 19. vijeka, bili u službi kroz Prvi i Drugi svjetski rat. Potonuli su od Bojane sve do Boke i ima ih jako puno, da ne govorimo o plovilima iz Drugog svjetskog rata ili antici”, naglasio je Kovačević zaključivši da se podvodna kulturna baština najbolje može zaštititi i prezentovati ako ona bude dostupna svima – da je kroz visoku tehnologiju, jednako može vidjeti i ronilac sa primorja i stanovnik, recimo Durmitora, koji nikada ranije nije čuo ništa o tome.

izvor: Radio Tivat

JU Muzej i galerija je povodom FESTIVALA VJETRA tradicionalni fotografski konkurs Okom Tivćana ove godine raspisala na temu “Tivat od vjetra.” Amateri i profesionalci donose izložbu na dva galerijska nivoa.

Proglašenje odabranih radova u Atrijumu Buća, uz projekciju filma Jane Radan “U po’ bande” i nastup Klape Jadran, održano je sinoć u Bući. Okupljene je pozdravila direktorica JU “Muzej i Galerija Tivat” Jelena Bošković istakavši da je odabrano 13 najboljih fotografija ali, kako je je kazala ipak će kalendar krasiti fotografije svih autora:

“To su dvije fotografije autorke Sandre Luković, fotografija Bura autora Roka Stjepčevića, Ana Marković Andrijašević sa fotografijom Jugo, Anton Gula Marković sa dvije fotografije, Sonja Štilet sa fotografijom Pozdrav suuncu, Mile Albijanić sa dvije fotografije, Branka Kruta sa fotografijom Na krilima vjetra, Katarina Batarujeva sa fotografijom Sad i Porto i Vlatka Vulević Bojić sa dvije fotografije.
Bošković je obavjestila publiku da će u kalendar ući sve fotografije koje su izložene, jer u Galeriji smatraju da su svi učesnici ispunili očekivanja i bili na visini zadatka.”

Tivatska Klapa Jadran koja ove godine obilježava 50 godina, nije zaobišla ni ovu, za grad značajnu feštu, pa je sugrađanima i gostima zapjevala u galeriji Buća.